Zahtev za isplatu duga koji glasi na plaćanje u stranoj valuti

Zahtev za isplatu duga koji glasi na plaćanje u stranoj valuti

10. decembar 2025.

Nije redak slučaj da se plaćanje novčane obaveze ugovara u stranoj valuti, pa čak i kada su obe ugovorne strane domaći državljani, odnosno privredna društva sa sedištem u Republici Srbiji. Ali, da li će u ovakvim situacijama poverilac deviznog potraživanja imati pravo da zahteva isplatu u stranoj valuti ili u dinarskoj protivvrednosti?

U skladu sa odredom člana 395. Zakona o obligacionim odnosima („ZOO“), ako novčana obaveza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Stav sudske prakse

Citiranu odredbu člana 395. ZOO, sudovi Republike Srbije neretko tumače na, reklo bi se, veoma striktan način i to da poverilac obaveze koja glasi na strani novac tužbeni zahtev mora postaviti u stranoj valuti, ali tako da isplatu zahteva u dinarskoj protivvrednosti prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Ukoliko bi poverilac konvertovao svoje potraživanje koje glasi na strani novac u dinarsku protivvrednost prema kursu koji važi na određeni dan pre dana ispunjenja, kao što je dan podnošenja tužbe, jer, logično, obaveza na dan podnošenja tužbe još uvek nije ispunjena iz kog razloga se tužba i podnosi, sudovi ovako postavljene tužbene zahteve mahom odbijaju kao neosnovane.

Najčešće obrazloženje za ovakve odluke glasi da konverzija deviznog potraživanja u dinare pre trenutka ispunjenja obaveze nije dozvoljena ukoliko to pravo nije predviđeno ugovorom, imajući u vidu da je dužnik dužan ispuniti obavezu savesno u svemu kako ona glasi.

Ustavni sud Republike Srbije je u Odluci broj Už-3991/13 od 14.04.2016. godine ocenio da je ovakva primena materijalnog prava od strane suda, u konkretnom slučaju Apelacionog suda u Beogradu, proizvoljna, čime je tužiocu povređeno Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje uskraćivanjem prava na sudsku zaštitu.

Ustavni sud je ukazao na to da je Apelacioni sud u Beogradu mogao smatrati da tužbeni zahtev u sebi sadrži i zahtev za plaćanje dinarske protivvrednosti određenog broja novčanih jedinica u stranoj valuti, te se tužiocu mogla dosuditi dinarska protivvrednost njegovog deviznog potraživanja po kursu važećem u momentu ispunjenja, sa kamatom prema valuti glavnog potraživanja obračunatoj na isti način i po istom kursu kao i glavni dug.

Međutim, iako je proteklo skoro 10 godina od kada je Ustavni sud doneo ovu odluku, čini se da se stav iz nje nije ustalio u sudskoj praksi jer su sudovi, uključujući i Vrhovni sud Republike Srbije, nastavili da odbijaju tužbene zahteve koji nisu postavljeni tako da se njima traži ispunjenje ugovorenog iznosa u stranoj valuti u dinarskoj protivvrednosti prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Zakonska zatezna kamata

U slučaju da dužnik kasni sa ispunjenjem svoje novčane obaveze, poverilac potraživanja ima pravo da zahteva zakonsku zateznu kamatu.

U ovom slučaju, zatezna kamata se neće utvrđivati u visini referentne kamatne stope Narodne banke Srbije uvećane za osam procentnih poena, već u visini referentne, odnosno osnovne kamatne stope koju propisuje i/ili primenjuje prilikom sprovođenja glavnih operacija centralna banka zemlje domicilne valute uvećane za osam procentnih poena, shodno odredbama člana 4. Zakona o zateznoj kamati.

Zatezna kamata se utvrđuje u stranoj valuti na koju glasi i glavni dug, a poverilac isplatu može zahtevati u dinarskoj protivvrednosti prema kursu koji važi u vreme isplate.

Zaključak

Kao i u pogledu brojnih drugih pitanja, ni o ovom ne postoji jedinstven stav u sudskoj praksi. Iako se može zaključiti da Ustavni sud nastoji da stane na put striktnom tumačenju odredbe člana 395. ZOO koje za posledicu ima odbijanje tužbenih zahteva koji nisu postavljeni u stranoj valuti, najkraći put za poverioce da naplate svoja potraživanja se čini upravo praćenje formule prema kojoj se iznos potraživanja iskazuje u stranoj valuti, a isplata zahteva u dinarskoj protivvrednosti prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.