Autorsko pravo stvoreno u radnom odnosu: Ko je nosilac prava na delo?
8. avgust 2025.
Autorsko delo je originalna duhovna tvorevina autora izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost. Prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima (Službeni glasnik RS br. 104/2009, 99/2011, 119/2012, 29/2016 – odluka US i 66/2019) („Zakon“), autorsko delo može biti književno, naučno, umetničko ili drugo delo u različitim oblicima izražavanja, kao što su pisana dela, muzička, likovna, dramska dela, kao i računarski programi i baze podataka. Delo je zaštićeno ako predstavlja originalnu duhovnu tvorevinu i ako je izraženo u određenoj formi.
Pojam originalnosti kod autorskih dela predstavlja drugačiji pojam u odnosu na pojam distinktivnosti kod žiga ili pojam originalnosti u smislu inovativnosti koji postoji kod patenta. Dakle, ne zahteva se da autorsko delo unosi novine u neku oblast iz koje potiče, imajući u vidu da je kod pojma autorskog dela originalnost isklljučivo subjektivna i ne može se ceniti po već predviđenim kriterijumima. Takođe, nebitno je koliki je obim samog dela koje je zaštićeno autorskim pravom, s obzirom na to da u praksi postoje slučajevi gde se i jedna rečenica može smatrati autorskim delom.
Šta predstavlja autorsko delo nastalo u radnom odnosu?
Delo nastalo u radnom odnosu podrazumeva autorsko delo koje je zaposleni stvorio obavljajući svoje radne zadatke i obaveze u okviru ugovora o radu ili drugog radnog angažmana. Takvo delo, iako ga stvara zaposleni kao autor, ima poseban status u smislu prenosa i korišćenja prava na delu između zaposlenog i poslodavca.
Koji obim autorskog prava poseduje poslodavac na delu nastalom u radnom odnosu zaposlenog?
Kako bismo razumeli koja prava ima poslodavac na autorskom delu nastalom u radnom odnosu, potrebno je razumeti koja prava sve postoje na jednom autorskom delu, to jest koja prava nosilac autorskog dela može imati. Na autorskom delu postoje imovinska i moralna prava autora.
- Imovinska pravasu prava vezana za ekonomsko iskorišćavanje i raspolaganje delom u cilju ostvarivanja ekonomske koristi. Ona uključuju pravo na umnožavanje, pravo stavljanje primeraka dela u promet, pravo javnog saopštavanja dela javnosti, pravo na izmenu dela i drugo. Ta prava mogu biti:
- Isključiva prava – kojima sticalac prava samostalno odlučuje o korišćenju dela i može sprečiti druge da ga koriste bez saglasnosti, ali isto tako može i samostalno drugima preneti na korišćenje autorsko delo.
- Neisključiva prava – kojima sticalac prava nije ovlašćen da zabrani drugome da iskorišćava autorsko delo, niti je ovlašćen da drugima ustupa svoje pravo.
- Moralna pravasu lična i neotuđiva prava autora, koja štite njegovo priznanje kao tvorca dela. To je pravo na priznavanje autorstva na delu (takozvano pravo petrniteta), pravo na naznačenje imena, pravo objavljivanja dela, pravo na zaštitu integriteta dela i suprotstavljanje nedostojnom iskorišćavanju dela.
Prava poslodavca na delo zaposlenog su prvenstveno isključiva imovinska prava, koja važe u okviru delatnosti poslodavca i traju najduže pet godina od nastanka dela. Tokom tog perioda poslodavac ima pravo da delo koristi, objavljuje i štiti, dok autor zadržava moralna prava. Po isteku petogodišnjeg roka, imovinska prava se vraćaju autoru (zaposlenom).
Navedeno može biti uređeno i na drugačiji način na osnovu ugovora ili opšteg akta poslodavca, a ugovorom je propisana i naknada na koju sam autor (zaposleni) ima pravo, zavisno od efekata iskorišćavanja dela. Takođe, poslodavac je dužan da na autorskom delu označi ime, psudonim ili znak autora.
Zanimljivo je da autor (zaposleni) i pored toga što poslodavac poseduje isključiva imovinska autorska prava, u slučaju izdavanja sabranih dela autora, sam autor, odnosno zaposleni ima prava da objavi delo i pre isteka roka od 5 godina, i to bez posebne dozvole Poslodavca.
Izuzetak od petogodišnjeg roka trajanja isključivih imovinskih autorskih prava koje ima poslodavac
Ovaj izuzetak vezan je za računarske programe i baze podataka nastale u radnom odnosu. Za ove vrste dela, poslodavac može steći trajna isključiva imovinska prava, što znači da on zadržava ta prava i nakon isteka roka od pet godina, osim ako nije drugačije ugovoreno ugovorom.
Ovo je zato što je softver i baza podataka često ključno sredstvo poslovanja poslodavca i predstavlja vrednost koju poslodavac smatra svojom osnovnom imovinom.
Zanimljiv je slučaj iz prakse Vrhovnog kasacionog suda (Prev 356/2017(1) od 30.3.2018. godine), kojim je utvrđeno da poslodavac ima pravo da traži zaštitu autorskog dela nastalog u radnom odnosu samo u roku od pet godina od završetka dela. Nakon isteka tog roka nema aktivnu legitimaciju za zaštitu.
Takođe, u slučaju da se poslodavac poziva na neograničen rok trajanja isključivih imovinskih prava autora, kada se radi o autorskim delima koja ne spadaju u računarske programe i baze podataka, potrebno je da je opšti akt poslodavca kojim je ovo pitanje regulisano registrovan kod nadležnog organa ili da je pitanje regulisano ugovorom o radu zaključenim sa zaposlenim. U konkretnom slučaju, promena statuta društva kojom je uređeno pitanje isključivih imovinskih prava poslodavca nije bila registrovana kod Agencije za privredne registre, te samim tim poslodavac nije mogao da bude trajan nosilac isključivih imovinskih prava.
Zaključak
Autorsko pravo na delu nastalom u radnom odnosu predstavlja posebnu pravnu kategoriju u kojoj autor, dakle zaposleni, zadržava moralna prava, dok poslodavac stiče isključiva imovinska prava na korišćenje dela u okviru svoje delatnosti, i to obično na period od pet godina od nastanka dela. Nakon tog perioda imovinska prava se “vraćaju” autoru osim u slučaju specifičnog izuzetka kod računarskih programa i baza podataka, gde poslodavac može imati trajna isključiva imovinska prava.
Pravilno i jasno uređivanje odnosa prava između poslodavca i zaposlenog ugovorima i internim aktima je ključno za izbegavanje budućih sporova. Posebna pažnja treba biti posvećena detaljnoj regulaciji prava na softver, imajući u vidu da najčešći sporovi povodom autorskih dela nastalih u radnom odnosu nastaju upravo prilikom izrade softverskih rešenja i IT industrije.
Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.